Poštovani,
najavljujući 2. broj naše Drobilice u 2014. godini podsjećamo da će uskoro biti objavljen dobitnik Nagrade Tibor Tóth, a vezano za rad društva ponavljamo i poziv na plaćanje članarine s primjerom ispunjene uplatnice.
Dobilicu br. 2 (travanj 2014) možete preuzeti >>> ovdje
U ovom broju nametnula se tema odnosa države kao takve prema svojim javnim funkcijama i službama kao i prema pojedinačnim građanima. Donosimo priloge o tome kako u praksi otprilike funkcionira pravo na pristup informacijama u Švedskoj, što si američka tajna služba dopušta i omogućava u kontroli komunikacije svojih i tuđih građana, kako građani jedni druge mogu kontrolirati pomoću interneta te ostalih dostupnih informacijsko-komunikacijskih tehnologija. U tako sveobuhvatnom nadziranju svega i svačega, svih od svakoga, čini se kao da je jedino Hrvatska ostala bez onog potrebnog nadzora i da umjesto toga ide kuda je vjetar ili morske struje odnesu. Zašto? Dovoljno je pročitati vijest o ovrsi države nad Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu zbog duga koji je prouzročila ista ta država te reakcije vlade (kao i prethodnih vlada u 14 godina koliko ta priča traje) i komentara nadležnog ministra.
Zato treba znati kako će pitanje učinkovitog nadzora još više dobivati na važnosti te još važnije: u kojem se smjeru i za koje svrhe tehnološki razvijati komunikacijski uređaji bez kojih se već sada teško može zamisliti život, te kako će uskoro izgledati i raditi nova generacija računala. Možda bi ta kognitivna računala bila rješenje i za Hrvatsku – pod uvjetom da ćemo ih imati čime platiti, jer…
U današnjem fragmentiranom, pacifiziranom i simplificiranom svijetu sa sve manje osobne slobode sve mora izgledati upravo tako, fragmentirano, pacifizirano i simplificirano da bi dobilo pravo na javno postojanje, a da ne izazove okrutnu reakciju prividno slobodnog društva protiv slobodnog pojedinca koji misli i želi drugačije. Oni koji žele proširiti svoj prostor slobode moraju itekako paziti da nađu društveno prihvatljiv način da to urade bez sankcija. Stoga se subverzivnost, koja će ubuduće biti potrebna kao sol, javlja na nekim naizgled iznenađujućim mjestima, vremenima i načinima ljudskog djelovanja. Stoga, ako može prolaziti Goli kuhar, mogu i gole čitateljice, i to bukvalno gole. Samo što one kroz svoju subverziju suptilno otvaraju veći prostor vlastite slobode nego kuhar. To ne čudi jer su žene, ako se danas u ovom jako slobodnom svijetu uopće smije više javno progovarati u kategorijama dva spola, uvijek pokazivale znatno više inicijative, mašte i humora od muškaraca. A gole čitateljice svoju subverzivnost otkrivaju između ostaloga i time što koriste upravo suvremene tehnološke i komunikacijske kanale za slanje svoje javne poruke.
Stoga, bez obzira na tehnologiju, držimo da je čovjek i dalje ključan i da će upravo on još dugo stajati iza bilo kakve tehnologije koristeći je za svoje svrhe. A da bi to znali, mora se obrazovati i ne smije ni u digitalnom svijetu zaboraviti jednu staru analognu vještinu – čitanje. Jer onaj tko nauči i voli čitati, pa makar i šund literaturu, dobio je „tehnologiju“ kojom može upiti i iskoristiti ono znanje koje se krije u zaboravljenim razotkrivajućim knjigama poput 1984, Pobunjeni čovjek, Prezreni na svijetu…
Pozdravljam vas do idućeg broja,
Ivo Tokić
